PRIRUČNIK ZA VLASNIKE

KUĆNIH LJUBIMACA

ŠTO VETERINAR PITA

Nekada sam s podsmjehom gledao vlasnike koji su zagledavali u svaku stolicu svoga psa, koji su trčali gledati čim počne mokriti. Vjerovao sam da u našem paru kojeg smo činili moj pas i ja, mogu griješiti jedino ja, jer on je nepogrešiv, savršen i beskonačno zdrav. Vjerovao sam da mu vidu ne smeta mrak, da se ne može saplesti i pasti, da je pošteđen svih manjkavosti; gotovo da sam vjerovao u našu vječnost. Osjećao sam to kao zanos i osjećao sam se gordo.
Danas mi je jasna nepristojna količina sujete i nerazumnosti kojom sam bio obdaren i sreće da je to moj pas preživio bez obzira na ljubav koju sam osjećao.
Kako danas liječim kućne ljubimce, ponekad se susrećem sa vlasnicima koji se iskreno začude, kada prilikom njihovog dolaska u ambulantu, počnemo postavljati pitanja u vezi životinje na koja ne znaju odgovore. Pošteno, takve prilike začude me i samog, a odmah potom počnem osjećati frustraciju jer zbog neinformiranosti vlasnika gubim na vremenu potrebnom za postavljanje dijagnoze i početak suvislog liječenja.

Z A T O : ŠTO GLEDATI I KADA ŽURITI ?
Jede li uobičajenim tekom? Ako odbija jednu vrstu hrane da li možda hoće neku drugu (malo kuhanog mesa i sl.). Koliko vremena traje nezainteresiranost za jelo? Ako traje duže je li povremena ili stalna?
Da li povraća, ako da, koliko često? (Ako povraća više puta uzastopce uklonite hranu i vodu te požurite veterinaru.) Što je jeo prethodnog dana?
-Ako povraća povremeno više dana ili tjedana, povraća li prije ili nakon obroka? Kakav je sadržaj koji povraća: kiselog ili truležnog mirisa, zaudara li poput stolice ili je možda bez mirisa? (Ako zaudara fekalno požurite veterinaru).
Kada idete na pregled nije suvišno ponijeti malo povraćanoga sadržaja, po mogućnosti čiste sluzi bez hrane ili trave, u čistoj plastičnoj posudici.
-Povraća li u snažnom mlazu nalik vodoskoku? (Žurite!)
-Pokušava li povraćati, a ne uspijeva, pri tome primjećujete da se nadima u području prijelaza rebara i trbuha sa lijeve strane ne časite časa već hitajte veterinaru jer je vjerojatno u pitanju zavrnuće želuca. Uginuća su u takvom slučaju izrazito česta i brza..
-Trag krvi u povraćenom sadržaju znak je za žurbu.
Kakva je stolica? Je li uobičajene smeđe boje?
-Ako je izmet crn, a prethodni obrok nisu bila jetra ili pluća vjerojatno krvari u prednjem dijelu probavnog trakta. Ako je stolica crvena krvarenje je u debelom crijevu. (Žurno!) Žuta stolica može upućivati na poteškoće s jetrima, blijeda na probleme s gušteračom.
-Da li se izmjenjuju tvrde i prolijevaste stolice? Ima li u stolici masnih kapljica?
Da li je stolica presvučena sluzi ili možda na kraju stolice bude sluzi?
-Ako se radi o proljevu koliko je stolica? Ako su česte nemojte čekati sutra jer se radi o bolnim grčevima i opasnosti od dehidracije.

-Proljev je dobro i znati opisati: kašasto - drži se još na hrpi; kašasto - kao loši, prerijetki puding; razlijeva se; vodenasto; vodenasto i šprica iz tura…
Kako mokri, koliko često i kakva je mokraća?
-Za psa je uobičajeno da mokri često u šetnji, a kuja, osim nekoliko dana prije tjeranja, rijetko. Ako pri mokrenju izgleda snuždeno, ako zauzima položaj za mokrenje pa se premješta nekoliko puta prije nego uspije mokriti ili mokri učestalije nego inače uhvatite u čistu posudicu malo mokraće i pođite na pregled.
Ako mokraća pri pregledu ne bude starija od dva sata izvrsno!
-Ako imate psa od pet-šest godina ili starijeg koji teško mokri po par kapi nakon dužeg iščekivanja pa još u mlazu primijetite koju kap krvi vjerojatno ima teškoće uzrokovane bolesnom prostatom.
-Ako se u mokraći pojavljuju tragovi krvi, a životinja je nevesela, zgrbljena i teško mokri možda ima mokraćne kamence.
-Ako je mokraća tamno žuta, narančasta ili crvena moguće je da se radi o bolesti uzrokovanoj krpeljima (Hitno!).
-Ako primjećujete da vam životinja pije i mokri obilno, obilnije nego ranije već neko vrijeme, možda se radi o šećernoj bolesti ili kod ženki gnojnoj upali maternice .
Ovo su samo primjeri i svi navedeni zavređuju posjet veterinaru.
Umara li vam se životinja ubrzano u šetnji? Kašlje li pri naporu ili uzbuđenju? To mogu biti znakovi oslabljenog srca, nemojte ih previdjeti jer često možemo lijekovima produžiti i poboljšati život.
Šepa li i ako šepa, šepa li jače kada krene u šetnju ili kada se iz nje vraća?
Ako primjećujete da češće češe jedno uho, pogotovo ako nosi glavu nakošenu jednim uhom prema tlu, gotovo je sigurno da ima upalu uha koju treba liječiti. Ako ljeti naglo počne tresti glavom, žestoko češati po uhu i nosi ga niže vjerojatno je u zvukovod upao klas divljeg ječma. Što brže veterinaru da ga izvadi prije nego probije bubnjić. Ako lovac leptira uspije uloviti pčelu ili osu na ubod stavite ledeni oblog i tražite stručnu pomoć - opasnost od gušenja zbog otoka gubice i ždrijela.
Ako srčani strada u borbi od protivnikovih zuba vjerojatno će se rana zagnojiti te je preporuka da čim primijetite da je koža progrizena tražite veterinarski savjet, ali ne odugovlačite jer već zagnojena rana bitno teže cijeli. Ako se radi o većoj rani koju bi bilo dobro sašiti pitanje će biti koliko je stara.
Šivamo u pravilu samo rane u prvih 24 sata, inače je potrebna prethodna višednevna priprema.

Preporučio bih svakom vlasniku psa ili mačke da pokuša svojoj zdravoj životinji izbrojiti koliko otkucaja načini srce u mirovanju tijekom jedne minute te da pokuša rektalno izmjeriti temperaturu. Otkucaje brojite ili na
lijevoj strani prsa odmah iza lakta ili na unutrašnjoj strani bedra na žili kucavici (pipajte umjerenim pritiskom u smjeru bedrene kosti u žlijebu između mišića). Temperaturu mjerite navlaženim toplomjerom koji lagano potisnete u anus oko 2cm duboko. Budite blagi i nježni. Nemojte se uplašiti, normalna temperatura pasa i mačaka je do 39 °C. Svrha je ovakvog vježbanja da ako treba zbog objektivnosti izmjerenih vrijednosti to možete učiniti sami svojoj životinji jer na bijelom veterinarskom stolu srce tuče brže i temperatura, u
panici raste. Drugi je razlog da ako želite telefonski savjet o hitnosti situacije lakše ga i sigurnije možemo dati ako znate i ove vrijednosti.

SISTEMATSKI PREGLED ILI MOŽEMO LI PREDUHITRITI

U mojim sjećanjima na rano školovanje značajno mjesto zauzimaju uspomene na odlaske u školski dispanzer zajedno s cijelim razredom i učiteljicom. Vagali bi nas, mjerili nam visinu, gledali stopala, zube, kičme, pipali
trbuhe... Kasnije, kada smo dorasli do automobila i vožnje slična se priča ponavljala. Kada smo se zapošljavali opet iz početka vadi krv, daj mokraću, zažmiri, digni dlanove gore itd.
Zapravo, hoću reći da nam je uobičajeno da nas u različitim prilikama preventivo pregledavaju ne bi li otkrili neke manjkavosti zdravlja prije nego postanu znatne i očite.
Kada se radi o ljubimcima, na spomen sistematskog pregleda zastanemo, jer na žalost, nije uobičajeno pregledavati ih na taj način. Većina vlasnika dovodi ljubimce veterinaru tek kada primijete da ima neke tegobe koje je tada već teže liječiti. Brojne poremećaje temeljitim pregledom možemo otkriti rano i pravilno odabranom njegom možemo ih zaustaviti ili usporiti njihovo napredovanje (na primjer srčane, bubrežne ili jetrene smetnje, teškoće u lokomociji, poremećaje ponašanja i dr.). Ponekad cilj možemo postići već
samo s odabirom odgovarajuće dijete.
Uvid u stanje pacijenta dobijamo općim kliničkim pregledom (temperatura, pregled limfnih čvorova, oka, uha, usne šupljine, auskultacija srca i pluća, palpacija organa trbušne šupljine...) pretragom krvi i mokraće te po
potrebi se na osnovu dobijenih nalaza mogu preporučiti i dopunske pretrage (EKG, UZ, RTG,neurološki i ostali specijalistički pregledi).
Sistematske preglede pogotovo savjetujemo vlasnicima ljubimaca koji su zašli u drugu polovicu života jer ta dob nosi veći rizik kroničnih bolesti.

PREGLED ILI ŠTO JE KAKVO 

Da bi mogli prepoznati kada nešto nije dobro morate znati što gledate i kako to izgleda normalno. Taj osjećaj steći ćete vježbom i proučavanjem Vaše životinje dok je zdrava.
Mnogo će Vam znakova otkriti već sam stav i ponašanje životinje.
Kod bolova leđa obično se drže šaranasto povijenih leđa, slično držanje može upućivati i na kolike (bubrezi, crijeva…). Učestalo protresanje glavom upozorava na upalu uha ili strano tijelo u uhu. Učestalo okretanje oko sebe uvijek u istu stranu bez obzira s koje strane pozivate životinju može ukazivati na poremećaj središnjeg živčanog sustava, unutrašnjeg uha… Učestalo zauzimanje stava za mokrenje ili veliku nuždu govori najčešće o grčevima, moguće o začepu, poteškoćama sa prostatom, mokraćnim kamencima…
Zato gledajte kako se ponaša u pojedinim prilikama te reagirajte ako primijetite promjene. Dobro bi bilo da ih znate opisati veterinaru i skrenuti mu pažnju na promjene koje su osobite za Vašu životinju jer neki oblici ponašanja mogu biti općenito prihvatljivi ali nisu uobičajeni upravo u slučaju Vaše životinje.

NOS
- normalno:
* vlažan i hladan
* čist (za sna se može osušiti)
- nije normalno:
* suh i hrapav
* ima iscjedak
* krvari

OČI
- normalno:
* jasne, čiste i vlažne
* usredotočene
* zjenice jednako raširene, jednako se sužavaju kada se posvijetli u oba ili jedno oko, jednako se šire u mraku
* bjeloočnica je bijele boje sa ponekom žilicom
- nije normalno:
* bezizražajne, suhe, s iscjetkom
* nije usredotočen pogled
* nejednako otvorene zjenice, nejednako se smanjuju ili šire
* ne reagiraju na svijetlo
* obojana bjeloočnica (žutica, krvarenje)

UŠI
- normalno:
* čista, suha, bez neugodnog mirisa
* bezbolna
* karakteristično držana uška
- nije normalno:
* rane, kraste, otoci, crvenilo i osip uške
* neugodan miris
* obilan sadržaj (gnoj, crni cerumen…)
* bolnost

USTA
- normalno:
* bijeli, čisti zubi
* čvrste ružičaste desni (moguća pigmentacija crne boje)
* nakon pritiska na desni boja se vraća za 1-3 sekunde (vrijeme kapilarnog
punjenja)
- nije normalno:
* plak i kamenac
* otečene, zacrvenjene, bijede, krvave desni
* neugodan zadah

PRSA I DISANJE
- normalno:
* osim dahtanja disanje je diskretnog zvuka
* prsni se koš kreće lagano, bez napora
* trbuh se pokreće tek malo, bez napora
- nije normalno:
* neuobičajena bučnost pri disanju
* napor pri disanju
* Pregledajte površinu tijela ima li kakvih oteklina, kvrga ili masnica. Nije
normalno ako pri blagom pipanju pokazuje bolnost.

TRBUH
- normalno:
* mekan
* ne boli
- nije normalno:
* ikakva masnica, oteklina, kvrga
* bolnost pri pipanju
* napet, tvrd trbuh (treba razlikovati od škakljivosti)

TURGOR KOŽE
- normalno:
* kada naberemo kožu u šator i pustimo ju nabor nestaje trenutačno
- nije normalno:
* ako se ispravlja dovoljno polako da to primijetimo vjerojatno je životinja dehidrirana
* ako se nabor ne ispravlja dehidracija je opasna po život

PULS I OTKUCAJI
- normalno:
* mačka 150-200 o/min
* pas 60-110 o/min (veliki 40-80 o/min)
* puls je lako opipati, pulsatorni val je dobro punjen, snažan, frekvencija varira s udisajima i izdisajima
* podudaran puls s otkucajima srca koje pipamo iza lijevog lakta, pulsatorni val tek malo kasni za srčanim otkucajima
- nije normalno:
* prebrz ili prespor puls
* slab, neujednačen, teško opipljiv puls
* nije podudaran broj otkucaja srca s pulsom
* pulsatorni val je slabo punjen

TEMPERATURA
- normalno:
* 37, 5 - 39ºC (kod mladih životinja do otprilike 1 godine starosti normalno je i do 39,5ºC)
* na toplomjeru se vidi stolica ili trag sluzi smeđkaste boje
- nije normalno:
* bilo kakvo odstupanje od normalne vrijednosti temperature
* pojava krvi na toplomjeru 

CIJEPLJENJE

„Protiv kakvih bolesti zapravo? Zašto?“ i „Treba li baš svake godine?“ pitanja su koja bi i mene mučila da nisam veterinar. E, pa redom:

PROTIV PSEĆIH ZARAZNIH BOLESTI

O CIJEPLJENJU PROTIV BJESNOĆE ne bih dužio jer vjerujem da o tome sve znamo. Bolest je virusna, obolijevamo od nje i mi – ljudi i u pravilu je neizlječiva. Virus se širi putem živaca od mjesta ulaska virusa u
tijelo prema mozgu. Kada stigne do mozga uzrokuje promjene ponašanja, grčeve i smrt. Zbog opasnosti zakonska je obaveza vlasnika cijepiti psa protiv bjesnoće. Svaki odrasli pas obavezno se mora cijepiti tijekom početka godine: od 01.01. do 31.03., a štenad se obavezno cijepi kada navrši 3 mjeseca starosti.
Protiv ostalih zaraznih bolesti: štenećaka, parvoviroze, zarazne upale jetara, leptospiroze i koronaviroze cijepljenje nije zakonom obavezno, ali svakako predstavlja rutinu koju je preporučljivo provoditi.

KAKO?
Svaki odrasli pas obavezno se mora cijepiti tijekom početka godine: od 01.01. do 31.03., a štenad se obavezno cijepi kada navrši 3 mjeseca starosti.
Preporučljivo je budućoj majci dati sredstvo protiv crijevnih nametnika i cijepiti je uoči tjeranja. Tako će ona tijekom trudnoće i babinja imati visok titar antitijela specifičnih za uzročnike bolesti protiv kojih je cijepljena (imati će znatnu otpornost na te bolesti). Majka će prenijeti otpornost i na štenad koja će zbog toga biti zaštićena tijekom prvih pet tjedana života.
Nakon te dobi otpornost štenadi ubrzano opada jer se temelji na majčinim protutijelima koja se gube vremenom, a ne na vlastitim koja se mogu obnavljati i brzo proizvoditi u slučaju ulaska uzročnika u organizam. Da bi organizam naučio prepoznavati uzročnika i da bi stvorio otpornost prema bolesti koristimo cjepiva u kojima se nalaze dijelovi uzročnika ili cijeli uzročnik, ali nesposoban za izazivanje bolesti. Tako zapravo treniramo imunološki sustav.
Štene prvi put cijepimo u dobi od 5 – 7 tjedana starosti te cijepljenje ponavljamo u razmacima 3 – 5 tjedana do starosti od 3 mjeseca da bi postigli imunološki odgovor dovoljno snažan da štiti organizam tijekom cijele godine.
Istekom godine od prethodnog cijepljenja treba osvježiti cijepljenje (jednom svake godine) i tako cijeloga psećeg života.

Zašto?
Štenećak, parvoviroza, zarazna upala jetre i leptospiroza su jako zarazne, često smrtonosne, teško lječive bolesti. Leptospiroza je veoma opasna bolest i za ljude. Moguće je da se pas zarazi posredno preko Vaše odjeće i obuće, livade ili pločnika kojima se kreću i druge životinje… Korona viroza je također
jako zarazna virusna bolest crijeva, ali je poteškoća u mutagenosti uzročnika zbog koje postoji mogućnost da, kao u slučaju naše gripe, cijepljena životinja ipak oboli, ali s blažim znakovima.

Kakve bolesti - Zanimljivosti

ŠTENEĆAK: Pretpostavlja se da je u Europu stigao iz Azije ili Perua, a zabilježena je pojava bolesti prvi puta u Španjolskoj polovinom 18. stoljeća. Spominju ga Jenner (prvo cjepivo; protiv velikih boginja) i Darwin (teorija
evolucije). Od 1905. godine znamo da bolest uzrokuje virus, a 1923. godine počinju pokušaji za vakcinacijom protiv štenećaka inaktiviranim uzročnikom. Virus koji uzrokuje bolest sličan je onome koji kod ljudi izaziva ospice. Veoma je otporan: gubi sposobnost za izazivanje bolesti nakon 25 zamrzavanja i odmrzavanja, na -20°C može opstati i 2 godine.Danas je bolest proširena cijelim svijetom. Obolijevaju pas, vuk, lisica, šakal, prerijski vuk, kuna, lasica, tvor, kanadska kuna, rakun.  Kada virus prodre u tijelo umnaža se u limfnim čvorovima, prodire u krv i izaziva povišenu temperaturu. Krvlju dolazi do epitela probavnih, dišnih, mokraćnih organa i kože u kojima se umnažaju 4-8 dana nakon infekcije. Virus prodire i u moždano tkivo. Tijekom bolesti osim povišene temperature mogu se javiti proljev i povraćanje, iscjedak iz nosa, upala bronha i pluća, iscjedak iz oka, promjene po koži (crvenilo, prištići, krastice…), živčani poremećaji (gubitak koordinacije, orijentacije, tikovi, grčevi, napadi nalik epilepsiji). Smrtnost je 30-80%. Moguće je da bolest ostavi kod preživjelih trajne posljedice.

PARVOVIROZA: Prvi puta je virus iz psa izoliran 1970. Kod nas je bolest prvi opisao prof. Cvetnić 1980. Bolest je proširena svijetom. Bolest se širi izravno kontaktom s bolesnim psom i neizravno putem predmeta, hrane, tla … zagađenih virusom iz sline, mokraće i stolice bolesnika ili nositelja. Osjetljiviji su mlađi psi, ali obolijevaju i odrasli, pa i stari. Već jedan dan po infekciji uzročnik se proširi u krvotok i krvlju u crijevni epitel koji teško oštećuje. 4 – 9. dan nakon infekcije virus se obilno izlučuje stolicom. Pas povraća i ima vodenasti, krvavi proljev s jakim grčevima. Posljedično nastupa dehidracija i često uginuće (20 – 30%).
Kod štenadi 2-3 mjeseca starosti može se bolest pojaviti i u osobitom obliku pri kojem nastaje oštećenje srca i kod takvog tijeka smrtnost je 40 - 80%.

ZARAZNI HEPATITIS PASA: Za ovu bolest znamo od polovice 20. stoljeća. Kod nas je virus prvi izolirao Zelenka 1957. Virus je proširen svijetom.. Obolijevaju pas, vuk, kojot i rakun. Virus izlučuje inficirani pas mokraćom od 3. dana po infekciji, pa do 6 mjeseci kasnije. Bolest se prenosi i putem zagađenih predmeta.
Bolest može nastupiti tako naglo da izazove uginuće naprasno bez prethodnih znakova. Moguće je da izazove povišenu temperaturu, bezvoljnu upalu tonzila i bolnost pod rubom rebara te nakon 8 – 10 dana zamućenje
rožnice. Moguće je da se pojave i otoci glave, vrata i trupa te ostali znakovi bolesti vezani uz oštećenu jetrenu funkciju.

LEPTOSPIROZA: Bolest uzrokuju bakterije. Smatra se da već tri bakterije u mililitru vode mogu izazvati bolest. Uzročnici se u prirodi najčešće nalaze u lokvama i barama, otpadnoj vodi. Rezervoari uzročnika u prirodi su najčešće zaraženi glodavci koji izlučuju uzročnika mokraćom, te ostale zaražene životinje i ljudi. Bolest se prenosi direktno urinom ili posredno zagađenim prostorom, predmetima, hranom i vodom. U vlazi na 4°C bakterija preživi i više mjeseci, a na suhom i vrućem (44 – 45°C) tek do sat vremena. Od ove bolesti obolijevaju i ljudi! 

Uzročnik u organizam prodire najčešće kroz usta, ali može i preko povreda na koži, sluznici. Kada prodre u organizam leptospiroza se tijekom 7 dana nalazi u krvi i širi se tijelom izazivajući oštećenja unutarnjih organa, mišića i krvi, razvije se žutica, a nakon toga se povlači u bubrege koje teško ošteti i izazove smrt zbog uremije.

KORONAVIROZNI ENTERITIS(upala crijeva): Bolest je virusna, poznata je od 1971. godine. Uzročnik napada epitel crijeva i limfne čvorove trbušne šupljine. Izaziva rijetko kašaste do sluzave i vodenaste proljeve i povraćanje najčešće već 1 do 5 dana po zaražavanju. Bolest obično traje 7 – 8 dana i može izazvati uginuća slabijih, iznurenih životinja ili u slučajevima dodatnih komplikacijama.

PROTIV MAČJIH ZARAZNIH BOLESTI

CIJEPLJENJE PROTIV BJESNOĆE nije za mačke zakonom obvezujuće, ali je preporučljivo za sve mačke koje izlaze izvan stana jer je mačja narav lovačka, veoma često i ratnička pa su izgledi za zaražavanje virusom putem ugriza i krvnog kontakta znatni. Pošto je bolest zarazna i za ljude te neizlječiva i smrtnog ishoda veoma su jaki razlozi u prilog redovitom cijepljenju.panleukopenije.
KAKO?
Protiv bjesnoće moguće je cijepiti životinje starije od 3 mjeseca te cijepljenje treba ponavljati u intervalima koje savjetuje proizvođač vakcine (1 – 3 godine).
Mačići se mogu cijepiti prvi puta protiv zaraznih bolesti u dobi od 9 tjedana te ih treba docijepiti za 3 tjedna. Ako se radi o starijoj životinji koja nije ranije vakcinirana protiv zaraznih bolesti cijepi se također dvokratno sa stankom od 3 tjedna. Kasnije tijekom života potrebno je cijepljenje ponavljati u razmacima od godine dana.
ZAŠTO?
Bjesnoća je, kao što već napisah, zaraza ljudi i životinja koja uzrokuje smrt.
Virusni rinotraheitis, kaliciviroza i kanleukopenija mačaka su česte i vrlo zarazne bolesti koje se ponekad munjevito šire među mačkama, teško se liječe, izazivaju uginuća i u slučajevima preboljenja često ostavljaju posljedice.

KAKVE BOLESTI – ZANIMLJIVOSTI
VIRUSNI RINOTRAHEITIS MAČAKA: Bolest i uzročnik opisani su prvi put 1958. godine. Virus preživljava u okolini prilično dugo: na 4°C 154 dana, na 25°C 33 dana pri pH7,2.
Izvor zaraze su zaražene mačke koje pokazuju ili ne pokazuju znakove bolesti. Uzročnika izlučuju suzama, iscjetkom iz nosa i slinom. Nakon zaraženja bolest se pojavi obično za 2 – 5 dana. Težina stanja može varirati od neprimjetnih znakova do uginuća. Ponekad mogu oboliti cijele zajednice. Oboljele mačke obično dobiju povišenu temperaturu, kišu, sline, suze im se oči, pojavi se iscjedak iz nosa, otežano dišu, izgube apetit i mršave. Pojave se ojedine u usnoj šopljini. Bolest obično traje 2 – 3 tjedna.

KALICIVIROZA MAČAKA: Veoma često je klinički nemoguće razlikovati ovu bolest od rinotraheitisa.
Izvor zaraze su naravno zaražene mačke: izlučuju uzročnika u iscjetku iz oka, nosa i usta. Pošto virus preživljava u okolini desetak i više dana lako je moguće i zaražavanje putem hrane, vode, posuđa, ruku, odjeće, ležaja, kaveza … Pri kihanju česticama sline virus može doseći i udaljenost od 2 metra leteći zrakom. Najčešće obolijevaju mladunčad i necijepljene mačke, osobito u skloništima i zajednicama u kojima je mnogo životinja. Bolest uzrokuje oštećenja sluznice usta, kihanje, upalu oka, upalu pluća, ponekad nos prekriju kraste.

PANLEUKOPENIJA MAČAKA: Uzročnika bolesti znamo od 1928. godine. Virus je prilično otporan pa je širenje bolesti posredno kontaminiranom sredinom, hranom i posuđem značajno. Virus je prisutan u izmetu, mokraći, nosnom iscjetku i ispljuvku.
Znakovi bolesti obično se pojave 4 – 10 dana po zaražavanju. Slika može varirati od naprasnog uginuća preko povraćanja sluzi, jake snuždenosti, životinja želi ali ne pije, drži se pogrbljeno zbog bolova u trbuhu. U početku je tjelesna temperatura povišena, ali naglo spadne ispod normalne. U krvnoj slici znatan je pad broja leukocita po kojem je bolest i dobila ime. Životinje koje prebole 9 dana imaju izgleda za oporavak. Ponekad je smrtnost i 100%. Moguće je zaražavanje plodova prije poroda.

PROLJEĆE, SUNCE I PIROPLAZMOZA

Dani postaju sve duži, sunce bliže i toplije, snijeg se topi brže, a šafrani se šarene pouzdanije. Spremamo se na zamamne šetnje proljetnim popodnevima kada ćemo kročiti laganim korakom i uživati u veselju našeg dlakavog prijatelja izazvanog mirisom iz svježeg krtičnjaka ili žuborom nabujalog potoka. No na žalost sunce ne mami samo ljepotu. S prvim toplim danima sa zimovanja vraćaju nam se i krpelji, vječiti, dosadni krvopije, na žalost, loše higijene i zdravlja. Naime, ti mali dosadnjakovići u pravilu sami po sebi ne bi predstavljali tako veliku opasnost. Tek kod osjetljivijih životinja, zdrav, nezaraženi krpelj izazove samo laganu groznicu i gubitak apetita. U prilikama kada je riječ o masovnom napadu, dakle kada na psu nalazimo više desetaka krpelja iz dana u dan mogu izazvati slabokrvnost. U obadva slučaja dovoljno je ukloniti krpelje i ozdravljenje je spontano.

Naš je stvarni strah od krpelja koji je zaražen. On ne pati od bolesti već ju prenosi. Krpelj postaje zaražen tako da se nasiše krvi, u našem slučaju psa bolesnog od piroplazmoze. Sa krvi unosi u svoje probavne organe i uzročnika bolesti: Babesia ili Piroplasma canis. Piroplazma se u stjenci crijeva krpelja spolno, a kasnije i nespolno umnaža i širi se od tuda po svim tkivima domaćina. Na taj način dospije i u spolne žlijezde, a od tuda i dalje, prenosi se u mlade potomke. Kada potomak zaraženog krpelja i sam zaražen, traži novi obrok, nađe ga najčešće na nekom drugom psu. Ovog nesretnika napadne, nožicama i rilcem ukopa mu se duboka u kožu, sve do prokrvljenog dijela. On nije nespreman borac: na svom se položaju učvrsti posebnom ljepljivom tvari koju luči i tako se osigura od prelaganog otpadanja (ta tvar izaziva spominjanu groznicu).Njegov sljedeći problem je grušanje krvi. Zgrušanu krv nije moguće sisati. Zato dovitljivi momak luči obilje sline koja sadrži
tvar protiv zgrušavanja i tu smo se približili kritičnom trenutku. Sa slinom krpelj u krv našeg napadnutog psa unese i piroplazme. Da bi do tog unosa došlo od trenutka prihvaćanja krpelja mora proći 24-48 sati. (Ako ga skinemo ranije pas neće oboljeti. Psa treba nakon šetnje pregledati i iščetkati gustom četkom ili češljem.) Unesene piroplazme u krvi napadaju eritrocite, crvena krvna tjelešca koja sadrže krvnu boju i sudjeluju u prijenosu kisika. Napadnute eritrocite piroplazme oštete i uzrokuju njihovo puknuće. Iz eritrocita izlije se
krvna boja i druge tvari koje su ovako slobodne u cirkulaciji otrovne i opasne. Jedan dio krvne boje promijeni se i uzrokuje žuticu, a dio se može nepromijenjen izlučiti u mokraći pa vidimo da je ova izrazito crvena. Pri tome piroplazme se u krvi brzo umnažaju i same otpuštaju otrovne tvari. Posljedice takvih zbivanja u krvi su gubitak apetita, brzo umaranje, povećana frekvencija bila, mučnina i povraćanje, proljev, često narančaste boje, težak hod, zanošenje zadnjim krajem, često visoka temperatura. Ubrzo, jako je izražena bljedoća,
a moguća je i žutica. 
Ova bolest najčešće je veoma brzog toka ali ako se liječenje započne na vrijeme, obično je uspješno. Od najveće je važnosti da primijetite li neki od navedenih znakova reagirate brzim dolaskom veterinaru. Poboljšanje po početku liječenja biva naglo gotovo kao i pojava bolesti ali pri tome ne treba se prevariti: pas mora mirovati još najmanje jedan mjesec da bi nadoknadio propala crvena krvna tjelešca. Ako ne miruje postoji velika opasnost od oštećenja preopterećenog srca. Na žalost uzročnika bolesti ne možemo iskorijeniti u organizmu bez rizika već ovaj ostaje mirovati u jetri i slezeni pritajen iščekujući pad otpornosti organizma
da bi se ponovno aktivirao i prodro u krvotok. Dakle, mogući su recidivi bolesti koji u pravilu uslijede nakon nekog stresa kao što su preboljenje neke druge bolesti, trudnoća i porod kod kuja, saobraćajna nesreća i druge slične neprilike. 

Prevencija ove bolesti moguća je bilo davanjem lijeka protiv piroplazmoze (koji ipak u nekoj mjeri opterećuje organizam pa tu mjeru ne preporučamo) ili cijepljenjem protiv bolesti ( cjepivo je još za sada slabo pouzdano i
kod nas nedostupno). Druga je mogućnost zaštita od krpelja. Kao način zaštite psa od piroplazmoze izrazito preporučamo taj put jer tako sprečavamo piroplazmozu i ostale bolesti koje krpelj može prenositi ,a te je
bolesti često teže prepoznati nego piroplazmozu, a liječe se duže i s manje uspješnosti nego piroplazmozu.
Na kraju treba spomenuti da krpelj može prenositi i neke bolesti opasne za mačke pa bih zaštitu od krpelja preporučio kao značajnu mjeru zaštite njihovog zdravlja I vlasnicima mačaka koje izlaze iz stana.
O tome kojim sredstvom i kako se je najbolje poslužiti za zaštitu od krpelja posavjetujte se sa veterinarima Vaših ljubimaca. Uz želju da budete sretni upozorenje: krpelja ima čim okopni snijeg: započnite borbu.

LJETNE TEME

Proljeće je na izmaku, toplo i stabilno vrijeme sve uvjerljivije poziva na izlete i sve jače podsjeća na godišnje odmore. Vegetacija je u punom zamahu: krošnje bujne, trave visoke i uskoro ocvale. Sve više buba plazi i
mušica oblijeće uokolo.
Ovaj kratki uvod dopušta nam naslutiti idiličan razvoj događaja za Vas i Vašeg ljubimca, a nama će poslužiti kao skromni okvir za nekoliko savjeta. Nadam se da će pomoći da ovo ljeto protekne bez neugodnih iznenađenja. Prvi savjet odnosi se na motorizirane: ne ostavljajte životinje u autu po toplom vremenu, ako to ikako možete izbjeći. Na vrućini mi se znojimo po cijelom tijelu i tako reguliramo našu tjelesnu temperaturu. Psi ili mačke mogu se znojiti samo na doljnjoj strani šapa (tabanima). Njihova je sposobnost rashlađivanja
tijela manja, pogotovo kod vrlo mladih. Izrazita je opasnost da životinja oboli od toplinskog udara, ako ostane zatvorena u pregrijanom vozilu, ili nekom drugom prostoru, ili da dobije sunčanicu ako ostane izložena
izravnom suncu. Početi će glavinjati, povraćati, padati, grčiti se, onesvijestiti će se i uginuti. Prva pomoć sastoji se u što bržem snižavanju temperature: oboljelog treba smjestiti u hlad, rashlađivati ga hladnim vlažnim oblozima (najviše po glavi) i što prije potražiti stručnu pomoć.
Ako ne možete izbjeći putovanje po vrućini osigurajte da prozori za vrijeme vožnje budu toliko otvoreni da pružaju ugodnu ventilaciju, zaustavljajte se putem češće da bi ljubimca prošetali i ponudili svježom vodom.
Ako ostaje u autu parkirajte u hladu, ostavite odškrinuti prozor i vratite se što prije.Ako ćete ići na more sa psom ili mačkom pa tom prilikom upriličite i kupanje u moru vodite računa da morska voda može nadražiti osjetljivu kožu i izazvati svrbež, opadanje dlake, crvenilo pa i vlažne ekceme. Da bi to izbjegli isperite kupača pod kraj dana (ali dovoljno rano prije večeri da se stigne osušiti) obilno slatkom vodom.

Psi često plivaju kao mala djeca otvorenih usta, pa plivajući popiju dosta morske vode. To obično izazove vodenasti proljev, moguće i povraćanje. Dok je životinja dobre volje nije joj nužno ograničavati kupanje, ali ako postane nevesela nemojte oklijevati i potražite stručnu pomoć. Ako je Vaš ljubimac predani lovac kukaca letećih ili puzajučih lako je moguće da strada ubodom pčele, ose, bumbara, pauka … Opasnost ugriza je velika ako je u području glave, pogotovo njuške, usta, zbog gušenja koje nastaje radi otoka i ako je ugriženi alergičan na ugriz. Prva pomoć je stavljanje ledenog obloga koji će usporiti nastajanje otoka, eventualno premazivanje antihistaminskom ili kortizonskom masti mjesta ugriza, a pravu pomoć potražite kod veterinara što hitnije. Izlazite li na livade, pogotovo ako vaš ljubimac ima dužu dlaku pripazite na klasiće divljeg ječma koji se lako zabiju kroz kožu među prstima, pod pazuhom ili u preponama. Primijetiti ćete šepanje, vlažnu dlaku oko uboda, bolni otok u tom području. Ako klas zapadne u uho stradalnik će naglo tresti glavom, izrazito držati glavu nagnutu na stranu bolesnim uhom na niže. Bilo koji slučaj da razaberete odmah tražite veterinara jer klas nezadrživo napreduje prema naprijed i probija sve na putu. Prve pomoći nema ali možete pokušati prevenirati nevolju šišanjem dlake između prstiju, po obrazima i unutrašnjoj strani uške kod onih sa ovješenim ušima.
Ako je prilikom izleta u prirodu ljubimac naišao na zmiju nedovoljno oprezan, a ova je još bila otrovnica i ugrizla ga imate mnogo razloga za žurbu. Rana nastala ugrizom nevelika je ali brzo će oko nje nastajati otok,
vjerojatno će nastati crvenilo za kojim slijedi ubrzo ljubičasta ili crna boja i propadanje okolnog tkiva. Najbolje je pokušati podvezati nogu (ako je ugriz na nozi) između ugriza i tijela. Povez treba svakih desetak minuta popuštati i nastojati što hitnije dospjeti do veterinara koji može pružiti potrebnu pomoć.
Nakon ovih tmurnih upozorenja još preostaje ovo posljednje: nedajte se zastrašiti, uživajte u ljetu i praznicima punim zamahom, a upozorenja upamtite da bi znali izbjeći najgore. Želimo Vama i Vašim ljubimcima da ugodno provedete vrijeme i da Vam ne zatreba niti jedan osim posljednjeg savjeta. Sretno!

SAVJETI PUTUJMO!
Napokon mirisi kasnog proljeća i najava sjajnog obećavajućeg ljeta zlatne i zelene boje, plavetnila, soli u zraku i tko zna čega još sve ne... Uskoro će se višemjesečna sanja ostvarivati: počivanje, upijanje, osluškivanje, prolaziti, juriti, komešati, družiti se. Družiti se, putovati zajedno - nerazdružno.
Veselo i bezbrižno šarenilom dana. Kratka stanka prije nego nas doista savlada putna groznica: tko sve putuje, kako se opremiti i kako otpremiti.

Kratka stanka prije nego nas doista savlada putna groznica: tko sve putuje, kako se opremiti i kako otpremiti.
Putujete li sa životinjom vodite računa o tome da je večina životinja osjetljivija od nas na visoke temperature i izravno uprto sunce s kojega se ne mogu skloniti. (U pravilu što nam je tjelesna masa manja osjetljiviji smo
na visoke i niske temperature, mladunčad osobito jer još nemaju razvijenu sposobnost reguliranja tjelesne temperature.) Možete li birati putujte dok je svježje. Imate li pernatog saputnika izbjegavajte propuh.
Ako je put duži planirajte stanke za odmor svakih dva-tri sata.
Idete li na kavicu i ostavljate životinju u autu pazite da nije na suncu (provjerite hoće li hladovina trajati i kada se vratite u auto). Radi li se o psu ili mački nesmijete zaboraviti da i njima treba nakon nekog vremena popularna čik-pauza odnosno prilika za nuždu: trebate vodilicu jer stojite uz cestu. Putovanje se lakše podnese ako nismo prejedeni, pa za put bi savjet bio pojesti lagani i oskudniji obrok pet do šest sati prije polaska te piti vodu u manjim količinama ali češće. Ako pas ili mačka imaju problema tijekom vožnje zbog mučnine prije puta im dajte neko sredtvo protiv mučnine u dogovoru sa njihovim veterinarom.
Putuje li životinja zatvorena vjerojatno će biti mirnija i osjećati će se sigurnijom u skiperu ili kavezu koji nije prevelik. Iz kaveza izvadite hranu da se ne prosipava u zavojima.
Na put svakako ponesite vodu, malo hrane ( jer nikad se ne zna, da se ne ureknemo, recimo kvar, zastoj, promjena plana... pa se put oduži), prostirku, vodilicu, papirnati ručnik ili slično, posudicu za hranu i vodu. Ako su vaši ljubimci pas ili mačka pitajte veterinara da li vam preporuča koje sredstvo za slučaj ugriza otrovnih kukaca ili gmizavaca (kortikosteroidi), raspitajte se o mogućnostima zaštite od bolesti koje su možda drugačije u području u koje putujete pa o njima ne znate (lišmanioza, dirofilarioza na primjer nisu uobičajene u okolici Zagreba, ali ih ima na moru). Ponesite, zlu ne trebalo, zavoj, gazu, obični platneni flaster i bočicu dezinficijensa (na primjer betadin - ne peče). Dobro bi bilo imati i pincetu kojom se može izvaditi trn, bodljika
ježinca ili krpelj. Škare, toplomjer. Ponesite i neki antibiotik opet u dosluhu s veterinarom i koristite ga isključivo po njegovom naputku.
Ako se ipak dogodi da životinja onemoća, onesvijesti se ili zapadne u grčeve zbog pregrijanosti sklonite je u hlad i namočite je obazrivo ili okupajte prohladnom vodom da što prije snizite tjelesnu temperaturu. Osobito
hladite glavu. Posjetite veterinara što je prije moguće. Ako ljubitelj kukaca uspije uhvatiti kojega koji bode, a Vi ste to vidjeli ili ste to prepoznali po oteklini koja je nastala napravite ledene obloge, iskoristite kortikosteroidni preparat ako ga imate i požurite veterinaru.Ako se radi o ugrizu zmije postupite kao u prethodnom slučaju, ako je ugriz periferno postavite lagani podvez između mjesta ugriza i srca te izbjegavajte fizičku aktivnost (ako možete radije životinju prenesite nego da hoda) i postupajte hitno!

Ako životinja u trku ugane nogu prva pomoć su hladni oblozi i mirovanje do dolaska veterinaru.
Ako razreže mekuš isperite ranu čistom tekućom vodom, ako je dostupna, te zavijte nogu umjerenom snagom. Pri tome između prstiju trebate umetnuti malo gaze ili vate da se nokti ne usjeku u susjedne prste. Zavoj učvrstite flasterom.
Na kraju, nedajte se obeshrabriti: pođite i uživajte. Nadam se da sve ovo biti samo nepotrebno osiguranje.
I nemojte zaboraviti da putovanje nije gubitak vremena između polazišta i cilja.

DOLAZI NAM JESEN, PONOVNO
Ljetne vrućine i doba stabilnog vremena predalo se negdje oko velike Gospe kao što je i običaj. Ljetni se putnici vraćaju i svakodnevica se uspostavlja. I za dlakave, pernate, dvonožne, četveronožne i ostale prijatelje ovo je vrijeme mijena kao i za nas. Većina će ih lakše disati i postati će veseliji i pokretniji s padom temperatura. Više neće biti opasnosti od toplinskog udara u pregrijanim stanovima i automobilima. Ljetno ispadanje dlake zbog vrućine uskoro će zamijeniti jesensko linjanje, a ptice će započeti mitarenje.
Većina pasa koji su tijekom ljeta patili od jakih svrbeža i ekcema smiriti će se.
Različita trovanja pokvarenom hranom postati će rjeđa. Kukaca ubadača na livadama bit će manje, postati će ljeniji pa ni otoka koji prijete nakon ugriza neće biti kao prije mjesec ili dva.
Mogli bi još neko vrijeme nabrajati što će proći i prestati i tako dobiti osjećaj da predstoji idilično vrijeme, bezopasno, bezbrižno, no i ovdje, kao u tipičnom filmu C produkcije, vreba obrat; vrijeme koje nastupa je promjenjivo, kraći su dani, niže temperature. Nailazi doba koje donosi tegobe starcima.
Počinju boljeti kičme, takvima je i korak kraći (najčešće se skrati iskorak i zakorak jedne ili obje zadnje noge), teško je sjesti i još teže ustati pa zna stradalnik i bolno jeknuti pri tome.
Neprijatelj takvim bolesnicima je vlažna hladnoća i nagli trzaj (nabaviti kabanicu za kišu, izbjegavaj trk, skok, i stepenice, nabavi B vitaminhe i živi penzionerski strpljivo).
Nagle promjene vremena svoj danak naplatiti će i onima slabogasrca. Možda ih nećete odmah prepoznati, oni se umore brže nego prije, kada su bili mlađi. Neki mršave, često zakašlju pri uzbuđenju (kada vlasnik dolazi
kući ili kada dobijaju hranu, ili kada se spremaju za šetnju...) i naporu.
Ponekad se zna pojaviti otok, kao kod ljudi, nogu, prsa ili primijetite li kako se životinji nadima trbuh.
Hitno kod veterinara!
Ljetne tegobe vezane uz probavu polako će ustuknuti, a njihovo mjesto će zauzeti respiratorne infekcije. Najčešće su viroze.

Dobra vijest, nisu zoonoze što znači da nisu zarazne za ljude. Loša vijest, šire se jako brzo među psima, pa na livadi sve kašljavce zaobiđite u širokom krugu. Ako viroza poprimi razmjere pošasti možda bi bilo dobro početi osamljene šetnje na nekoj zaboravljenoj livadi. Ukratko kada vidite da počinje povucite se u osamu.Ljetne suše prestaju, a to znači da krpelji dolaze. Protiv njih se borite jer će te samo tako izbjeći bolesti koje prenose. 
Ovo je doba kada ponovo jača strast četveronožaca pa je za očekivati da poslušnost mužjaka oslabi, areal kretanja se poveća. Za vlasnike kuja bitno je znati da je bolje spriječiti nego liječiti neželjen graviditet. U dvorišnu ogradu nemojte imati puno povjerenja jer djelotvorna (kontraceptivna) ograda još nije izmišljena. Ako pak želite da vaša kuja zanese s određenim mužjakom trebate znati da se vaša ljubimica može pariti u istom tjeranju više puta i s različitim mužjacima pa i potomstvo može biti od više otaca u istom okotu (ako se spari željeno ne znači da je odmah možete prestati čuvati).
U ovo doba ptice će početi s mitarenjem, a to je obično popraćeno sa svrbežom i slabom voljom. Pomoći ćete voljenoj ptici osigurate li joj dovoljno vitamina i minerala (kapi, vitaminsko-mineralni prašak...).
Imate li posla s hladnokrvnima ili ostalim poklonicima odmora u hladnije doba godine nemojte se iznenaditi počnu li se ponašati ljenije kada se dani jače skrate. Potražiti će vjerojatno neki mirni kutak u nastambi, pokriti se preko uha i probuditi se tek iduće godine (osim na kratko nebi li se promeškoljili).

ZIMA

(ili : šećete li i ako šećete)

Hladno je. Dah se vidi, pod nogama je sklisko, ledeno. Vrijeme za rukavice i zimske kapute. Izlasci u šetnju dobivaju na tempu: živahniji su vlasnici i ljubimci podjednako.
Ako se u šetnji volite igrati s Vašim psom tako da mu bacate grude, a on ih hvata zubima u letu akrobatski spretno. na užitak svih. sjetite se kako majke djeci dovikuju : “Ne jedi snijeg, boljeti će te grlo!” To vrijedi
i za pse samo još uz proširenje “ boljeti će te i želudac.” Radije ponesite lopticu u šetnju. Ako šećete uz zaleđena jezera, nemojte misliti da led puca samo pod ljudima. Radije obuzdajte psa ako niste sigurni u izdržljivost leda i uvijek budite svjesni da se i životinja može poskliznuti s ništa ugodnijim posljedicama nego čovjek: istegnuća tetiva, uganuća i iščašenja zglobova, prijelomi kostiju …
Šećete li sa psom i odjednom primijetite otiske krvi po snijegu provjerite nije li posjekao šapu na ledu. Ako je posjekao šapu treba ju očistiti i čvrsto previti da se zaustavi krvarenje pazeći da povoj ne bude prejako stisnut da ne zaustavlja protok krvi. To je prva pomoć, a o ostalome posavjetujte se s njegovim veterinarom.

Ponovno, šećete li sa psom po snijegu, a ovaj povremeno zastajkuje i podiže šape te ih pokušava grickati sa doljnje strane pogledajte ne hvata li mu se led na dlake između mekuši. Ako je taj uzrok zastajkivanju sljedeći put prije izlaska namažite mu šape sa medicinskim vazelinom pa se snijeg neće toliko lijepiti na šape.
Hladno doba je vrijeme soljenja pločnika. Nije rijetko primijetiti na cipelama sivo-bijeli trag soli. Ona ne nagriza samo cipele već i šape, pogotovo šape na kojima je duža dlaka. Imate li psa duže dlake ili osjetljivije kože na
šapama nakon šetnje ulicom isperite mu šape vodom i obrišite ih. Da bi šape zaštitili prije šetnje poslužite se ponovno vazelinom.
Ako Vaš pas živi na toplom vodite računa da postajkivanja u šetnji pri kojima pas mora mirovati skratite koliko je to moguće jer mu je jako hladno, a kretanje je najdjelotvornija zaštita (pogotovo vrijedi za kratkodlake
pasmine). Ako šećete psa koji ima probleme sa kičmom nemojte se sramiti kaputića, ali ako imate mlada i zdrava psa i uz to obdarena izdašnijim krznom pa ovaj zimu podnosi dobro nemojte na kaputiću insistirati.
Živite li u kući sa psom i običavate ga puštati povremeno samog u dvorište nemojte ga tamo i zaboraviti. Nije navikao na hladnoću kao oni koji cijele godine žive napolju pa se lako može tako i razboliti.

BOLESTI

UPALA MIRISNIH ŽLIJEZDA (ANALNIH VREČICA) PASA

U našem, ljudskom društvu uobičajeno je koristiti osobne dokumente za dokaz identiteta. Da bi takve dokumente dobili moramo dati potpis i otisak prsta. Potpisom svjedočimo i u banci, u dućanu plaćajući čekom, u hotelu iznajmljujemo li sobu, poštaru primajući pošiljku... Dakle potvrđujemo da smo upravo mi to učinili, to htjeli, ili tu bili. Životinje ne pišu ali potpis imaju. Potpis je mirisan, a čita se nosom. Mirisna tekućina stvara se u mirisnim žlijezdama, a njih neki nose uz rogove, neki nad okom, neki na nogama, a neki na skrivenijim i intimnijim mjestima kao psi i mačke. Njihove mirisne žlijezde smještene su na samom prijelazu ravnog crijeva ka čmaru.Oblikovane su kao dvije vrećice, svaka s jedne strane, u stjenci crijeva. U njima se
nakuplja mirisna tekućina. Prilikom vršenja velike nužde izmet pritisne kesice i iz njih istisne tekućinu kroz kratke izvodne kanale napolje, u sam završetak crijeva. Ako pažljivo i indiskretno promatramo ljubimca za vrijeme vršenja velike nužde često možemo primijetiti nekoliko kapi tekućine neposredno prije ili na kraju stolice. To je tinta potpisa kojim svjedoči svakom čitaču da je on tu bio.

Divljim suvrsnicima, ili divljim predcima takav bi potpis značio: “Dolaziš na moje područje, dobro se čuvaj!”. Danas, na svu sreću, izgubio se prijeteći ton ali i dalje predstavlja potvrdu prisustva na nekom području.
U pravilu žlijezde se prazne same i ne pričinjavaju nikakve teškoće ali ponekad bude potpuno drugačije. Naime, žlijezda, ukoliko bude upaljena, čemu može biti više uzroka, izaziva karakterističnu alergijsku reakciju u
organizmu, a manifestira se najčešće kao upala kože. Znaci su jaki svrbež, gubitak sjaja dlake, prorjeđenje dlake, pogotovo u području oko korijena repa i po križima, mogu se pojaviti kvržice po koži, krastice pa i vlažni ekcem. Ako takvo stanje potraje dugo, moguće je da sadržaj upaljene i začepljene žlijezde prodre na površinu stražnjice sa strane čmara poput sadržaja čira pa se kroz novonastale otvore (fistule) cijedi van. Često u početku, vlasnici, znakove ovakvog bolesnog stanja pripisuju prljavosti životinje te ju kupaju, zatim
buhljivosti (koja zaista pogoršava stanje) pa ju praše insekticidnim prašcima.
U svari, dok se ne izliječi upala žlijezda neće biti poboljšanja stanja. Manualno pražnjenje žlijezde je u lakšim slučajevima upale mirisnih (analnih) žlijezda može biti dovoljno ali ukoliko se razvije teža upala popraćena težim
promjenama na koži neophodno je složenije liječenje. Najčešći uzroci upale su prekomjerno nakupljanje sekreta zbog premekane stolice koja ne može dovoljno jako pritisnuti kesice da ih isprazni ili prekomjerno stvaranje sekreta zbog prejakog podražaja na lučenje sekreta u gradskoj sredini gdje je vrlo veliki broj pasa na maloj površini.
Kod nekih su pak žlijezde tako položene da se teže prazne. Kod nekih učestalo pojačano punjenje žlijezda nastaje kao posljedica neke druge alergije, npr. alergije na neku namjernicu ili ubod buhe …a kod nekih se radi o urođenoj sklonosti.
Svakako treba naglasiti da je učestalo manualno pražnjenje analnih kesica kod životinja koje ne pokazuju znakove njihove prepunjenosti i upale bespotrebno, a može izazvati i upalu žlijezde jednostavno zbog puke mehaničke iritacije. No treba naglasiti i to da odlaganje pražnjenja u slučajevima kada životinja pokazuje znakove bolesti može dovesti do brzog pogoršanja stanja, uvećati patnju životinje, otežati liječenje, produžiti ga i povećati izdatke za liječenje.
Nemoguće je uopćeno reći kroz koliko bi vremena trebalo prazniti žlijezde da bi se preduhitrila bolest, jer je svaki pas zasebna jedinka i dužina vremena od pražnjenja do pražnjenja se mijenja.
Vlasnik treba voditi računa o prehrani svog ljubimca, te na taj način osigurati dovoljno čvrstu stolicu kao prvi preduvjet izbjegavanja opisanih tegoba. Ukoliko se teškoće ipak pojave, najbolje se je posavjetovati s veterinarom.

 MAGNETOTERAPIJA

Metoda ima korijene u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, a u modernom terapijskom smislu metoda je utemeljena sedamdesete godine. Stanice su našeg organizma neprestano električki aktivne. Između
unutrašnjosti i okoline stanice vlada električka napetost od 70 do 90 mV. Napon stanice oscilira frekvencijom 27 do 250 MHz . Bolesne i “oštećene” stanice gube električki potencijal i on pada na 30 do 70 mV. Metabolizam stanice je narušen i usporen, prelazak tvari kroz staničnu membranu smanjen, aktivnost enzima manja nego normalno.
Izlaganjem visokofrekventnom magnetskom polju koje je podudarne frekvencije sa staničnom električkom aktivnošću djelujemo stimulativno na stanice potičući metaboličke procese smanjujemo bolnost, otečenost, ubrzavamo cijeljenje i ozdravljenje.
Stoga ovakva terapija nalazi svoju primjenu u:
- rehabilitaciji jer smanjuje bolove nastale zbog oštećenja živaca (uklještenje živca i sl.) ili mišića (trauma, ruptura…), degenerativne promjene na zglobovima (artroze), upalne promjene (artritisi), uganuća…
- neurologiji pri liječenju akutnih i kroničnih upala perifernih živaca, myopatija, spondiloza, pareza…
- ortopediji pri liječenju nakon uganuća, iščašenja. prijeloma, osteomyelitisa, osteohondroze, artroza, artritisa, tendinitisa, burzitisa, …
- stomatologiji kod akutnih i kroničnih upala usne šupljine te za smanjivanje bolova nakon vađenja zuba
- internoj pri ishemiji, u svrhu poticanja opće otpornosti i oporavka,
- ubrzava zarastanje čireva, fistula, rana koje teško cijele..…
- smanjuje stres
Magnetoterapija visokofrekventnim magnetskim poljem je bezbolna i jednostavna, nije štetna, relativno je brza ( 15min do 1sat dnevno u jednoj do dvije doze ) i jeftina je.

DIABETES MELLITUS ILI ŠEĆERNA BOLEST

Primijetili ste da Vaš ljubimac u posljednjih nekoliko tjedana pije više vode nego prije, puno mokri, ima izrazito dobar apetit, a nekako je umoran i bezvoljan…?
Imate dobar razlog da ga odvedete veterinaru, možda je obolio od šećerne bolesti.Baš kao i ljudi i naši kućni ljubimci obolijevaju od šećerne bolesti. U nastanku bolesti bitni su predisponirajući faktori od kojih na prvom mjestu ističemo debljinu. Gojazni psi znatno su skloniji ovoj bolesti od mršavih, dvostruko češće se javlja kod kuja u periodu prije tjeranja, nego kod muških pasa, a postoje i pasminske sklonosti.

Patuljasti pinč, jazavčar, pudl, patuljasti šnaucer i beagle su pasmine visokog rizika u nastajanju bolesti. Kod mačaka je situacija nešto drugačija, pa se češće javlja kod muških životinja nego kod ženskih.
Bolest se obično pojavljuje u dobi od sedam do devet godina. Vlasnik primjećuje da životinja pije više vode, puno mokri, bezvoljna je i usprkos dobrom apetitu mršavi. Često nam vlasnici dolaze kada primijete mrenu na jednom ili oba oka, ili im je pas počeo zanositi u hodu i slab je na zadnje noge.
Najčešći tip Diabetes melitusa kod pasa, ali i kod mačaka je inzulin ovisan dijabetes koji nastaje zbog apsolutnog ili relativnog pomanjkanja inzulina u organizmu. Ovaj poremećaj dovodi do nakupljanja šećera u krvi (hiperglikemije) i izlučivanja šećera u mokraći (glikozurija), a tkiva u organizmu su gladna. Zbog tih promjena jetra proizvodi energetske nadomjeske; ketone iz masnoća mobiliziranih iz perifernih zaliha. Kad proizvodnja ketona prijeđe graničnu zonu tijela, dolazi do metaboličke ketoacidoze.
Sada životinja ima vrlo jak miris po acetonu, bez apetita je, apatična (bezvoljna) i jedva se kreće, vrlo često povraća. Ovo stanje je za životinju izrazito opasno i bez odgovarajućeg liječenja vrlo brzo dovodi do uginuća.
Zbog toga u ovoj fazi bolesti ne dvojite niti trenutka, hitno životinju odvedite veterinaru.
U praksi gotovo svi psi dijabetičari trebaju terapiju inzulinom, koji se daje injekcijom dva do tri puta dnevno. Osim terapije inzulinom, psi i mačke moraju biti na strogoj dijeti koju će odrediti veterinar, a najčešće se radi o gotovim medicinskim hranama.
Vježbom i umjerenim kretanjem smanjuje se količina šećera u krvi, pa je i ona vrlo bitna u terapiji ove bolesti.Iako će Vam se u početku činiti da je provođenje liječenja Vašeg kućnog ljubimca jako komplicirano, ubrzo ćete vidjeti da su gotovo svi početni problemi nestali i da je Vaš pas sretan i zadovoljan kao i prije nastanka bolesti.
Uz pravilnu kontrolu bolesti i provođenje liječenja, ljubimcima sa šećernom bolesti predstoji niz sretnih godina.
Ukoliko se bolest ne kontrolira i ne liječi vrlo brzo nastaju komplikacije, koje osim što Vašem ljubimcu zagorčavaju život, mogu ga dovesti i u životnu opasnost.
Upravo zbog toga u nastanku ove bolesti vrlo je važno rano prepoznati simptome i odvesti psa ili mačku veterinaru, prije nego nastupe komplikacije.

 U NAŠOJ AMBULANTI MOŽETE OBAVITI I:

- Zaštitna cijepljenja
- Laboratorijske pretrage
- Utvrđivanje plodnih dana; vaginalni bris, progesteron
- Umjetno osjemenjivanje
- Ultrazvučna dijagnostika graviditeta i vođenje graviditeta
- Porodi
- Sterilizacije
- Pretrage urogenitalnog trakta
- Kirurške operacije: - tumora
- organa trbušne šupljine (želudac, crijeva, slezena, mokračni mjehur, začepljenje mokračnice, uklanja
nje mokračnih kamenaca)
- korekcije kapaka, nosnica, usnica...
- ispiranje lakrimalnih kanala
- Stomatološki zahvati
- Dijagnostika i vođenje šećerne bolesti
- EKG
- Terapijsko magnetsko rezonantno polje
- Inhalacije
i ostale veterinarske usluge.